Arterijska hipertenzija уреди

Pod arterijskom hipertenzijom se podrazumeva povišeni krvni pritisak. Međutim, kako se ne zna tačno koliko iznosi normalni krvni pritisak a odakle tačno počinje povišeni krvni pritisak obično se uzima za granicu vrdnost od 140/90 mmHg jer iznad te vrednosti se značajno povećava rizik od nastanka komlikacija koje su povezane sa arterijskom hipertenizijom. Tako najčešća definicija arterijske hipertenzije je ona koja kakže da je to sistolni krvni pritisak preko 140 mmHg i dijastolni preko 90 mmHg. Postoje dve vrste arterijske hipertenzije. Najveći broj ljudi ima takozvanu esencijalnu arterijsku hipertenziju kojoj se tačni uzrok ne zna oko 95% ljudi. Samo 5% ljudi imaju takozvanu sekundarnu arterijsku hipertenziju kojoj je moguće otkriti uzrok. Etiopatogeneza Esencijalna arterijska hipertenzija je nepoznate etiologije. Postoji jedan jako pojednostavljen model koji se često koristi za lakše shvatanje na koji način se danas sagledava arterijska hipertenzija.   Ovde vidimo da arterijski pritisak zavisi od minutnog volumena srca (MVS) i perifernog otpora. Na ova dva faktora deluju mnogi drugi faktori: renalni, nervni, hemijski (hormoni, citokini, neurotransmiteri). Takođe važnu ulogu u regulaciji krvnog pritiska igra i enodtel (ednotelna disfunkcija je povezana sa povećanjem krvnog pritiska).