Termin književnost, nastao od reči knjiga, predstavlja prevod strane reči literatura i njen je najbliži sinonim. Termin literatura potiče iz latinskog jezika od reči littera – slovo, nastao prevođenjem grčke reči sa istim značenjem γραμματικη (τεχνη) od γραμμα – slovo.

Termin književnost upotrebljen u užem značenju označava umetničku književnost (beletristika, lepa književnost). Upotrebljen u širem značenju, termin književnost odnosi se i na dela nastala u procesu proučavanja književnosti, odnosno obuhvata i tekstove koji pripadaju književnoj kritici, književnoj istoriji i teoriji književnosti, koje zajedno sa metodologijom proučavanja književnosti konstituišu nauku o književnosti.


Termin književnost upotrebljava se da označi jezičku umetnost, estetički vid jezičke tvorevine. Književna estetika pokušava da pruži merilo za razlikovanje umetničke reči od ostalih pojavnih oblika jezika.

Brojne su podele književnosti i kriterijumi na kojima se te podele zasnivaju: pripadnost određenoj epohi, periodu, pravcu, etničkoj zajednici, kulturno-geografskom području; kriterijum za podelu može biti i publika, kome je delo namenjeno; da li je autor poznat ili ne.

Polazeći od prirode samog dela, književnost se deli na književne rodove i vrste.

Široko je usvojena podela književnosti na tri roda:

Književnost se može deliti i na:

Književnost se najpre stvarala i prenosila usmenim putem. Ta vrsta književnosti naziva se usmenom ili narodnom književnošću. Od samih svojih početaka književnost je u vezi sa mitom i religijom. Stvarajući mitove, čovek je pokušavao da objasni svet koji ga je okruživao. Sa razvojem kritičke svesti čovek postepeno prestaje da veruje u mitove i mitske priče. Tog trenutka mit postaje književnost.

Književnost se može podeliti na duže istorijskoknjiževne vremenske odseke, epohe:

  1. Helenska književnost
  2. Rimska književnost
  1. Esteticizam
  2. Avangarda
  3. Kasni modernizam
  4. Postmodernizam