Protisti/Glava 8

Chromalveolata je monofiletska grupa protista, predložena od strane Tomasa Kavalije-Smita 1998. godine. Nema definisan status taksonomske kategorije, ali se može smatrati jednim od carstava protista. Prvi predstavnik ove grupe (zajednički predak današnjih grupa) bio je heterotrofni jednoćelijski protist sa dva biča, koji je sekundarno endosimbiotski „prihvatio" ćeliju crvenih algi kao hloroplast. Filogenetski posmatrano, najsrodnija grupa hromalveolatama je Archaeplastida, a zatim slede Rhizaria i Excavata, kao i male grupe Apusozoa i Centrohelida.

Savremene grupe (razdeli?) hromalveolata su:

• Alveolata
• Cryptophyta (kriptofite)
• Haptophyta (haptofite)
• Heterokontophyta (heterokontne alge)

Među njima, pojedine grupe su sekundarno izgubile plastide i sposobnost fotosinteze — trepljari, oomicete (vodene „gljive") i Goniomonadales.

Morfološke karakteristike

Zajedničke morfološke karakteristike za kladu hromalveolata su malobrojne. Kao takve mogu se smatrati samo:

1. prisustvo celuloze u većini ćelijskih zidova
2. zajedničko poreklo hloroplasta

Svaka od grupa ima zasebne morfološke karakteristike, koje se ne javljaju u drugim grupama. Tako, alveolate poseduju alveole u ćelijskoj membrani, haptofite poseduju haptonemu, heterokontne alge poseduju dva različita biča, a kriptofite ejektozome.

Sistematika

kolaž raznolikosti grupe

Grupa Chromalveolata se prema najsavremenijem sistemu klasifikacije deli na sledeći način:

razdeo Alveolata Cavalier-Smith, 1991

Dinozoa Cavalier-Smith, 1981

Apicomplexa Levine, 1980

Ciliophora Doflein, 1901

Incertae sedis Alveolata

klasa Cryptophyceae Pascher 1913, emend. Schoenichen, 1925 [syn. razdeo Cryptophyta Cavalier-Smith, 1986]

Cryptomonadales Pascher, 1913

Goniomonadales Novarino and Lucas, 1993

razdeo Haptophyta Hibberd, 1976

Pavlovophyceae Cavalier-Smith, 1986

Prymnesiophyceae Hibberd, 1976

razdeo Heterokonta Cavalier-Smith, 1986

Actinophryidae Claus, 1874

Bacillariophyta Haeckel, 1878

Bicosoecida Grassé, 1926

Bolidomonas Guillou and Chrétiennot-Dinet, 1999 (Bolidophyceae Guillou et al., 1999)

Chrysophyceae Pascher, 1914

Dictyochophyceae Silva, 1980

Eustigmatales Hibberd, 1981

Hyphochytriales Sparrow 1960

Labyrinthulomycetes Dick, 2001

Opalinata Wenyon, 1926

Phaeophyceae Hansgirg, 1886

Pelagophyceae Andersen and Saunders, 1993

Peronosporomycetes Dick, 2001

Phaeothamniophyceae Andersen and Bailey, 1998

Pinguiochrysidales Kawachi, Inouye, Honda, O’Kelly, Bailey, Bidigare, and Andersen, 2003

Raphidophyceae Chadefaud, 1950

Schizocladia Kawai, Maeba, Sasaki, Okuda, and Henry, 2003

Synurales Andersen, 1987

Xanthophyceae Allorge, 1930

Literatura

• Archibald, J. M. & Keeling, P. J. 2002. Recycled plastids: a "green movement" in eukaryotic evolution. Trends Genet. 18: 577-584.
• Cavalier-Smith, T. 1999. Principles of protein and lipid targeting in secondary symbiogenesis: Euglenoid, dinoflagellate, and sporozoan plastid origins and the eukaryote family tree. J. Eukaryot. Microbiol. 46: 347–66.
• Fast, N. M., Kissinger, J. C., Roos, D. S., & Keeling, P. J. 2001. Nuclear-encoded, plastid-targeted genes suggest a single common origin for apicomplexan and dinoflagellate plastids. Mol. Biol. Evol. 18: 418-426.
• Harper, J. T. & Keeling, P. J. 2003. Nucleus-encoded, plastid-targeted glyceraldehyde-3-phosphate dehydrogenase (GAPDH) indicates a single origin for chromalveolate plastids. Mol. Biol. Evol. 20: 1730-1735.
• Harper, J. T., Waanders, E. & Keeling, P. J. 2005. On the monophyly of chromalveolates using a six-protein phylogeny of eukaryotes. Int. J. System. Evol. Microbiol. 55: 487-496.
• Patron, N. J., Rogers, M. B. & Keeling, P. J. 2004. Gene replacement of fructose-1,6-bisphophate aldolase supports the hypothesis of a single photosynthetic ancestor of chromalveolates. Eukaryot. Cell. 3: 1169-1174.